Muhammed Ali - mnogo više od boksera
Cassius Marcellus Clay Jr., kasnije poznat kao Muhammed Ali, bio je profesionalni bokser, američki olimpijac, višestruki prvak u teškoj kategoriji ali prije svega neviđeni filantrop, koji je 3. Juna 2016. godine napustio ovaj svijet u 74. godini svoga plodonosnog života. Iako je daleko više poznat po sportu kojim se bavio, nasljeđe koje je iza sebe ostavio izdiže njegovo ime mnogo više nego što to može uraditi ijedna bokserska titula. Danas, nakon njegove smrti, mnoge humanitarne fondacije, nevladine organizacije, ustanove, odnosno njihovi koordinatori i direktori govore, da nije bilo većeg donatora od Muhammeda Alija.
U dobi od 18 godina, Muhammed je uspješno prošao kroz kvalifikacije za Olimpijske igre u Rimu, te sa lahkoćom osvojio zlatnu medalju u polu-teškoj kategoriji boksa. Njegova pobjeda ga je označila kao prvenstveno Američkog heroja, i ubrzo nakon toga, počeo je osvajati svijet svojim borbama, svojim fantastičnim pokretima u ringu. Njegova "svjetlosna brzina" i zabavni pokreti u ringu, omogućavali su mu da porazi gotovo sve protivnike u ringu, a 1964. godine postao je najmlađi prvak u teškoj kategoriji ikada. U tom periodu, pridružio je se grupi " Crni muslimani " i tada zvanično promijenio svoje ime iz Clay u Muhammed Ali. Svoje vjerovanje i islam kao poruku mira promovisao je naročito u vrijeme američkih ratnih intervencija, ali i rasne nejednakosti u SAD-u (mržnje prema crncima, muslimanima i drugim kategorijama). Zbog svojih stavova, suočit će se sa ispitivanjima na Sudu.
Godine 1967., Muhammed Ali je automatski uvučen u Američko-Vijetnamski sukob. Muhammed je međutim, odbio služenje američkoj vojsci prvenstveno zbog svojih vjerskih uvjerenja, ali i javnog iznošenja svojih stavova da se amerika bez ikakvog razloga miješa u živote nevinih ljudi koji žive na sasvim drugom kraju svijeta, da američka omladina, najmlađi sinovi Amerike, ginu bez ikakvog razloga, samo da zadovolje potrebu za moći američke vlade. Nakon ovih riječi, ubrzo je uhvapšen, sav njegov zarađeni novac mu je oduzet, sve bokserske titule također oduzete, i proglašen je krivim za odbijanje služenja vojsci. Osuđen je na pet godina zatvora, ali ni ta nepravda ga nije spriječila da se nastavi čvrsto držati svojih vjerskih uvjerenja. Dok su ga vodili u zatvor, izrekao je jednu od svojih najpoznatijih rečenica: " Zašto bi oni od mene htjeli da ja na sebe stavim uniformu, i odem sa njima 10.000 kilometara od svoje kuće i bacam bombe i gađam metcima na neke nepoznate ljude u Vijetnamu, a sve to dok crnce u Louisvilleu tretiraju kao pse i uskraćuju im osnovna ljudska prava? " Ovom izjavom koju je čuo cijeli svijet, Muhammed Ali je osramotio američku vladu, stavljajući u fokus njihov interes za zemlje udaljene desetinama hiljada kilometara, dok u Americi, svojoj vlastitoj državi ne vide kakva se nepravda nanosi crncima i ostalim ugroženim kategorijama stanovništva.
Vrhovni Američki sud morao je ukinuti presudu 1971. godine zbog izrazito jakog pritiska javnosti. Međutim, Muhammed se nije odmah odlučio na povratak u ring, već je otišao da javno, na Univerzitetima govori o Američkoj rasnoj diskriminaciji protiv Afro-Amerikanaca, sa kojom se ovi nedužni ljudi suočavaju svakog dana. Nastavio je javno, da govori protiv ratova u koje se američka vojska šalje, i time je dao ogroman vjetar u leđa pokretu za građanska prava.
Ali je se vratio u ring 1974. godine te vratio sve svoje naslove. Godine 1981. povukao je se iz svijeta boksa u 39. oj godini sa 56 pobjeda u karijeri od kojih je 37 dobio nokautima, te samo 5 poraza.
Poslije povlačenja iz svijeta boksa, Muhammed je bio posvećen dobrotvornom radu za zajednicu. Nastavio je aktivno promovisati religijsku toleranciju, ljudska prava, međukulturalna razumijevanja i mir u svijetu. Godine 1984. u dobi od 42. godine, dijagnosticirana mu je Parkinsonova bolest. To ga nije zaustavilo u humanitarnom radu i javnim nastupima. Osnovao je "Muhammed Ali centar za Parkinsonovu bolest " u Phoenixu, Arizona, ali i druge organizacije kao što su " Zaželi želju" i druge.
Ali je također pomagao onima u potrebi, kako u državi tako i onima u inozemstvu, i svojim vlastitim trudom obezbijedio oko 232 miliona obroka za gladne širom svijeta. Ovo je uključivalo i njegovu vlastitu isporuku hrane i medicinskih pomagala za djecu u Obali Slonovače, Indonezije, Meksika i Maroka i mnogih drugih zemalja. Kao rezultat njegovog rada Muhammed Ali je izabran za Glasnika Mira Ujedinjenih naroda 1998. godine.
Njegov rad kao ambasadora mira započeo je 1985. godine, kada je avionom otišao u Lebanon kako bi molio za oslobađanje četiri taoca. Muhammed Ali je također bio ambasador dobre volje za Afganistan, Sjevernu Koreju, isporučivši više od 1 milion dolara za medicinsku pomoć. Putovao je u Irak kako bi osigurao oslobađanje 15 američkih taoca tokom prvog Zaljevskog rata. Putovao je u Južnu Afriku kako bi dao svoj glas za oslobađanje Nelsona Mandele.
Godine 2005, Ali i njegova supruga Lonnie, otvorili su " Muhammed Ali centar" u njihovom rodnom gradu Louisvilleu, Kentucky. Centar je funkcionisao na šest principa i služio je prvenstveno kao multikulturalni centar ali i interaktivni muzej, sa fokusom na motivisanje djece i odraslih, kako postati velikan i heroj za svoju zajednicu ali i kompletnu državu.
Dobitnik je nagrade " Amnesty International" za " Životno djelo". Imenovan je Međunarodnim veleposlanikom Jubileja 2000", globalne organizacije posvećene ublažavanju duga zemljama u razvoju, a 2005. godine dobitnik je predsjedničke nagrade " Predsjednička medalja slobode" koju mu je lično uručio predsjednik Džordž Buš.
Iako, bez sumnje, jedan od najvećih sportista u svijetu, Alijevo naslijeđe u smislu humanitarnog rada daleko nadilazi njegovu karijeru u ringu. Bio je nezaustavljivi promotor mira u vrijeme kada je rasna segregacija, mržnja prema islamu bila izrazito popularna u američkom društvu. Unatoč sve većim pogoršanjima Parkinsonove bolesti koja mu je polahko oduzimala gotovo svaki vid kretnje, Ali je ostao aktivan u javnom životu kroz ogromne, gotovo neviđene dobrotvorne priloge.
