Međunarodni dan osoba sa oštećenjem sluha - socijalna osjetljivost i dalje jako niska
Međunarodni dan gluhih i nagluhih osoba odlukom „Svjetske federacije gluhih“ iz 1958. godine obilježava se zadnje subote u septembru.
Obilježava se u cilju podizanja svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba, te povećanja solidarnosti i davanja podrške gluhim i nagluhim osobama. Također, obilježava se i u cilju poboljšanja njihovih prava, što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihovog položaja u društvu, ali i kvalitete života svih socijalno osjetljivih skupina.
Brz ritam života, život pun vreve i buke svakodnevnica je za većinu, ali ne i za one koji žive u svijetu tišine. Gluhe i nagluhe osobe suočavaju se sa diskriminacijom i nemaju ravnopravni položaj sa ostalim članovima društva. Svjetska federacija gluhih ima članove u 123 zemlje širom svijeta, a predstavlja više od 70 miliona gluhih osoba u UN-u.
Položaj osoba sa invaliditetom u BiH reguliše nekoliko stotina domaćih i međunarodnih propisa. Jednako veliki broj državnih, etitetskih i lokalnih vlasti, domaćih nevladinih organizacija registrovanih na različitim nivoima, kao i međunarodnih oganizacija bave se pitanjima osoba s invaliditetom, njihovim pravima i položajem u društvu. I pored toga, broj osoba koje žive sa invaliditetom u BiH je još uvijek nemoguće tačno utvrditi. Agencija za statistiku BiH procijenjuje, na osnovu podataka dobivenih od službi za socijalni rad i penzijsko-invalidskim fondovima u oba entiteta, da više od 270.000 građana ima status invalida. Prema domaćim zakonima, taj status mogu ostvariti one osobe koje su rođene sa urođenim ili stečenim oštećenjem sluha i/ili vida, fizičkim invaliditetom, intelektualnim poteškoćama, autizmom, te mentalnim i duševnim oštećenjima. UN konvencija o pravima osoba sa invaliditetom uključuje i osobe sa dugotrajnim fizičkim, intelektualnim, mentalnim ili osjetilnim oštećenjima.
Položaj osoba sa oštećenjem sluha u Bosni i Hercegovini (gluha i nagluha lica), ne razlikuje se mnogo od položaja osoba sa drugim tipovima invaliditeta. Problemi sa obrazovanjem, komunikacijom, fizičkim i drugim barijerama, nezaposlenošću itd. prate ovu populaciju, i čini se da niko iz vladajućih struktura nema mnogo volje i htjenja da se gore navedena stanja izmijene i dovedu na bar prihvatljiv nivo. Međunarodni dan osoba sa oštećenjem sluha koji se obilježava zadnje subote u mjesecu septembru jedini je dan kada su oči medija (a i to onih koji pokažu zanimanje za ovu tematiku) uprte u ovu kategoriju građana. Nakon toga, sve po starom. Problema je bezbroj, rješenja čini se, niko i ne traži.
Sekretar Saveza udruženja gluhih i nagluhih FBiH Sulejman Čaković u razgovoru za AA naglasio je da je najveći problem osoba s oštećenim sluhom i govorom komunikacija i nedostatak tumača:
"Mi još uvijek nemamo tačan podatak o broju, jer nemamo bazu podataka. Međutim, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku na području cijele BiH bilo je oko 40.000 gluhih i nagluhih osoba. Ako gledamo po entitetima, na području Federacije ima oko 28.000", pojasnio je Čaković za AA.
Tumač znakovnog jezika Naser Husić u „Novom danu“ govorio je o problemu gluhonijemih osoba u BiH:
„U BiH Zakon o upotrebi znakovnog jezika donesen je još 2009. godine, ali se ne primjenjuje u praksi“, tvrdi Husić.
"Položaj gluhonijemih u BiH, ali i u regionu, izuzetno je težak. U našoj zemlji imamo Zakon o upotrebi znakovnog jezika koji se u praksi ne primjenjuje. Interesantno, u susjednim državama nemamo sličan zakon, ali se kod njih provodi u praksi", rekao je gost Novog dana.
"Gluhonijemim osobama treba pomoći da se uklope u društvo. Te osobe se svakodnevno susreću sa problemima u raznim situacijama, kao što je odlazak kod doktora, u institucije i slično".
Husić je istakao da se mora povećati broj osoba koje govore znakovni jezik:
"Nema sistemske edukacije. Postoje određeni kursevi, mada bi bilo dobro da te kurseve završe policijski službenici, radnici u opštinama i hitnim službama koji se često susreću sa gluhonijemim osobama. Većinom želju za učenjem znakovnog jezika imaju mladi i studenti. Uz dobar kurs znakovni jezik se može naučiti za šest mjeseci", rekao je i dodao da "to nije dovoljno" za rješavanje ovog problema.
Husić je napomenuo da je znakovni jezik naučio zbog svojih roditelja.
"Ne znam šta sam prije naučio - znakovni ili "normalni" jezik. Većina djece koja su odrasla uz gluhonijeme roditelje su kasnije postala tumači znakovnog jezika. Ustvari, mogu reći da je moj maternji jezik - znakovni".
Gost Novog dana smatra da bi se obrazovni sistem u BiH trebao "prilagoditi" potrebama gluhih i nagluhih osoba kako bi se one mogle što bolje integrisati u društvo. Isto tako, gluhonijeme osobe imaju veliki problem prilikom zapošljavanja.
Na žalost, i pored svih konvencija i zakona, svakodnevnica osoba sa invaliditetom je ispunjena preprekama – preprekama u kretanju, preprekama u komunikaciji sa drugima, preprekama u obavljanju sitnih svakodnevnih poslova o kojima drugi i ne razmišljaju. Životne odluke – obrazovanje, posao, samostalan i/ili porodičan život, nisu stvar ličnog izbora, već ovise o tome koliko je zajednica spremna da poštiva zakone i postavi rampu na ulaz u zgradu i lift; uključi lične asistente u nastavu; shvati da nečije fizičke karakteristike nisu razlog za život između četiri zida, i da svaka osoba ima potencijale koji se mogu – i moraju – razviti i iskoristiti.
