Nevladin sektor: Jesmo li mu zaboravili svrhu?
"Neprofitni sektor obuhvaća sve pojedince i organizacije koji pomažu da društvo postane zajednica odgovornih pojedinaca koji su okrenuti prema osobnom, obiteljskom te napretku zajednice kojoj pripadaju, a ostvarivanje profita im nije osnovna svrha postojanja."
Pavičić J., Strategija marketinga neprofitnih organizacija
Ovako glasi jedna od mnogobrojnih definicija Nevladinog odnosno Neprofitnog sektora. U zemlji sa preko 13.000 Nevladinih organizacija danas. čini nam se, ovu definiciju rijetko ko shvaća ozbiljno. U zadnjih nekoliko godina primjetne su zloupotrebe Nevladinog sektora na razne načine, bilo da je u pitanju zloupotreba naziva, članstva, novca, ili pak lažiranje oboljenja, ili lažno prikupljanje novčanih sredstava za osobu koja od tog novca zapravo neće vidjeti ni jednog jedinog feninga. Načini za prevaru su sve kreativniji, i sve brojniji.
Najveću štetu osjeća upravo bosansko-hercegovačko društvo. Nevladine organizacije treba da predstavljaju simbol borbe, simbol truda, rada žrtvovanja za one kojima treba pomoć bilo koje vrste, simbol nade u zemlji pogođenoj siromaštvom, lošom politikom na svim nivoima, zemlji koja polahko ide ka sve većem beznađu. Ali nije tako. Izuzevši Nevladine organizacije koje dokazano rade svoj posao, danas od većine Nevladinih organizacija imamo daleko više štete nego koristi.
Svaka afera koja se tiče Nevladine organizacije, bilo da je primarnog posla ili humanitarne akcije, te pojedinaca, stvarno baca sjenu na sve sjajne i velike akcije koje se realiziraju. Jer, ono što je nepobitna činjenica, jeste da narod gubi povjerenje u rad svih Nevladinih organizacija, jer kada čovjek bude prevaren od strane jedne, u isti koš po automatizmu stavlja i one druge, koje zaista rade svoj posao. Šteta je ogromna.
Koliko daleko idu prevaranti koji iskorištavaju ljudsku dobrotu pokazuje i primjer iz susjedne nam zemlje Hrvatske, tačnije Splita u kojem preprodavači robe ispred ulaza u Caritasove prostorije varaju ljude. Predstavljaju se kao da su siromašni ili dio crkvene organizacije te preuzmu donesenu odjeću.
Na slici ispod možemo vidjeti primjer prevare. Fantomska Nevladina Organizacija "Naša radost" prodavala je lažne razglednice po cijeni od 1 euro. "Volonteri" ove organizacije bili su uhvaćeni nekoliko puta, ali kriminalna mreža nije dopustila da ih to omete u radu. Koliko štete osjete žrtve ove prevare, a kako vidimo to su djeca oboljela od raka, teško je navesti, ali ono što sigurno možemo istaći, jeste bezdušnost, oholost, okrutnost i nemilosrdnost ovih prevaranata koji koriste teško oboljelu djecu za sticanje profita.
Suština humanitarnog rada je osjećaj moralne satisfakcije. Ovom vrstom aktivnosti mogu se baviti svi, bez obzira na starost, pol, nacionalnu pripadnost, religiju. Međutim, danas imamo zloupotrebu svih ovih faktora a štete po državu mjere se u milionima konvertibilnih maraka.
Adila Tiro (slika ispod) živi potpuno sama u malom selu u blizini Rogatice, u istočnoj Bosni. Bez ikakvih primanja, ona svakog mjeseca jedva uspijeva sastaviti kraj s krajem. Ona je jedna od mnogih žrtava rata. Brojne Nevladine Organizacije osnovane su kako bi pomagale ljudima kao što je Adila, a pomažu li? Gdje završava taj novac?
Njena skromna kuća popravljena je 2002. godine, donacijom koju je dobila od razvojne organizacije World Vision. Iste te godine vratila se kući. Tu nije bio kraj njenim mukama. Iako je žrtva rata, Adila Tiro ne prima nikakvu pomoć ni od jedne od brojnih organizacija za pomoć žrtvama rata koje postoje u BiH. "Nikad niko nije došao ni da vidi imam li šta jesti", kaže ona.
Mnoge žrtve rata širom BiH su u sličnoj situaciji. Žive u ekstremnom siromaštvu i danas, 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat. Mnogo je onih kojima je i dalje potrebna pomoć, uprkos činjenici da su brojne nevladine organizacije osnovane upravo zato da bi se pomoglo onima koji su propatili tokom rata. Neki stručnjaci smatraju da nevladine organizacije, koje primaju novac sa više nivoa vlasti u državi, uglavnom ne uspijevaju pružiti nikakvu dugoročnu pomoć onima kojima je ona najpotrebnija. Problem je djelimično i u tome to što je nevladin sektor jednako politički i etnički podijeljen, kao i sama Bosna i Hercegovina. Povrh toga, novinarka IWPR-a otkrila je da je određeni broj nevladinih organizacija pod istragom zbog sumnje o zloupotrebi novčanih sredstava.
Istraživanje koje su proveli Fondacija za socijalno uključivanje i Centar za promociju civilnog društva pokazalo je da je u 2010. godini nevladin sektor u BiH od vladajućih struktura dobio ukupno 114 miliona konvertibilnih maraka. Veći dio tih sredstava, približno 75 miliona konvertibilnih maraka, dobile su nevladine organizacije u Federaciji BiH, entitetu sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Nevladine organizacije u drugom entitetu, Republici Srpskoj, dobile su 34 miliona, dok su one u Distriktu Brčko dobile približno tri miliona maraka. Ovi iznosi podijeljeni su između organizacija koje se bave raznim aktivnostima, ali stručnjaci kažu da su organizacije za pomoć žrtvama rata dobile najveći dio državnog novca. "Kada govorimo o novčanim izdvajanjima na svim nivoima vlasti, dolazimo do iznosa od 114 miliona KM, što je za ovako siromašnu zemlju puno. To ne znači da ijedno od tih udruženja dobija milione maraka, ali dobije nekoliko hiljada, što im je dovoljno za operativne troškove i osnovne potrebe. Bojim se da oni kojima je taj novac namijenjen, tj. članovi ovih organizacija i udruženja, nemaju previše koristi od toga", kazala je Ranka Ninković Papić, direktorica Fondacije za socijalno uključivanje.
Složena struktura BiH samo dodatno komplicira situaciju, jer nevladine organizacije dobijaju novac od raznih nivoa vlasti, od kantonalnog i entitetskog, do državnog, najčešće bez ikakve koordinacije između njih.
Finansijska kontrola gotovo pa ne postoji
Glas Srpske piše kako je u BiH 2008.godine egzistiralo oko 1.300 nevladinih organizacija (NVO), koje su, prema procjenama, u prethodnoj (2007) potrošile 125 miliona maraka "bez vidljivog rezultata". Novina dodaje kako NVO nemaju razvijenu infrastrukturu, pa ih često vode jedan ili dva čovjeka, među kojima ima i onih sa sumnjivim životopisom. Predsjednik Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IBHI) iz Sarajeva Žarko Papić kaže da bi trebalo ustanoviti mehanizme koji bi fokusirali sredstva donatora za financiranje NVO, koja se često daju za "konferencijsko civilno društvo".
On dodaje i da je prisutna i pojava da je pod izgovorom razvoja civilnog društva kao preduvjeta demokratizacije političkih, ekonomskih i društvenih odnosa, u NVO prikrivena borba za osobne a ne za interese građana koje bi trebalo da zastupaju. "Strani donatori vode strogu reviziju poslovanja NVO. Kad je riječ o domaćim grantovima, 40% novca daje se bez tendera", kaže Papić.
Novina nadalje navodi kako je procvatu nakaradnog nevladinog sektora pridonijela i pojednostavljena zakonska procedura, po kojoj tri čovjeka mogu osnovati nevladinu organizaciju.
Do sada su potrošeni milioni maraka u razna istraživanja koje je provodio sektor NVO-a u BiH, no od rezultata tih istraživanja u praski je bilo malo koristi. No, prema drugim pokazateljima, mnogi NVO-i tijekom vremena okrenuli su se isključivo svojim interesima prebacujući potrebe svojih korisnika u drugi plan. Naime, prema nekim istraživanjima, ustanovljeno je da se čak 37 posto sredstava dodjeljuje bez natječaja da bi se NVO organizacije natjerale na promoviranje ciljeva politika određenih stranaka.
Zanimljivo je istaknuti još jednu činjenicu prema kojoj je od 114 miliona KM, koliko su iznosila planirana sredstva vladinih institucija za nevladin sektor, 16 posto otišlo je na organizacije koje su proistekle iz rata, a koje malo ili nikako ne rade u interesu svojih članova. Svaka od tih organizacija ima svog predsjednika koji uredno prima plaću, ima vozača i tajnicu. S druge strane pokazalo se da je u odnosu na razdoblje od prije pet godina njihovo sudjelovanje u financiranju u znatnom porastu. Iako je nemoguće sankcionirati nerad NVO-a, može se uvesti efikasna kontrola organizacija.
Uz domaće, nadzor bi trebalo provesti i nad onima koje financiraju stranci, tim prije što su ranije kontrole pokazale da od 67 takvih organizacija, tek mali broj ih radi po zakonu.
Efekti rada
Od velikog broja Nevladinih organizacija, bosansko-hercegovački građani nemaju baš mnogo koristi. Civilno društvo ili je zamrlo ili je pod političkom kontrolom. Loše planiranje donatora, uz nacionalnu podijeljenost, dalo je loše rezultate po razvoj civilnog sektora. Ekonomsko stanje loše i sve gore, prava radnika se ne poštuju, žrtve rata bez obzira o kojima je riječ na marginama, diskriminacija u Ustavu i dalje postoji, a o ostalim brojnim diskriminacijama i nepoštivanju ljudskih prava u praksi da se i ne govori. Moglo bi se unedogled nabrajati što su sve problemi BiH. Apsurdnost je još veća kada se ima na umu broj od preko 13.000 nevladinih organizacija, a BiH je i dalje zemlja bez civilnog društva.
Mnoge Nevladine Organizacije malo po malo, postaju nova politička snaga koja se pojavljuje na svim pozicijama, a zaposlenima u njima pruža finansijsku egzistenciju, iako su one po definiciji neprofitne organizacije. Naše, bosansko-hercegovačko društvo iz godine u godinu sve teže opstaje u svim poljima. Svaku hvalu treba dati Nevladinim organizacijama koje istinski rade svoj posao. Takvih je jako malo, ali predanost, angažovanost i požrtvovanost njihovog članstva često zasjeni nerad svih onih hiljada i hiljada Nevladinih organizacija koje fantomskim postojanjem, i raznim malverzacijama godišnje obrću milione konvertibilnih maraka.
